Sećanje

TRSTENIK I SRBIJA ŽALE ZA VELIKIM SRPSKIM VAJAROM I PEDAGOGOM In memoriam Dragoljub Dimitrijević

Foto: Privatna arhiva
Dragoljub Dimitrijević, veliki srpski vajar i pedagog, preminuo je 23. februara. Njegova umetnost ostavila je neizbrisiv trag u kulturi Srbije

Dragoljub Dimitrijević, srpski akademski vajar, redovni profesor u penziji Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu, ostavio je neizbrisiv trag u svetu umetnosti i u srcima svojih studenata, kolega i prijatelja. Preminuo je u Beogradu 23. februara.

Osnovnu školu "Živadin Apostolović" završio je u Trsteniku, Srednju školu primenjenih umetnosti „Đorđe Krstić“ u Nišu, a 1977. godine diplomirao je vajarstvo na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu.

Nakon završenih studija radio je nekoliko godina u vajarskom ateljeu na Venčancu. Bio je saradnik smotre umetnosti "Mermer i zvuci". Od 1989. godine predavao je na matičnom fakultetu – kao docent na Odseku za primenjeno vajarstvo vodio je nastavu Crtanja i Modelovanja, a potom je u zvanju vanrednog profesora predavao Primenjeno vajarstvo.

Obavljao je dužnost sekretara Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije, kao i vršioca dužnosti predsednika tog udruženja. Bio je prodekan Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu od 1998. do 2000. godine i šef Departmana za primenjeno vajarstvo. Pionir je predstavljanja likova srpskih svetaca u memorijalnoj skulpturi. Bio je redovni član ULUPUDS-a i ULUS-a i imao status slobodnog umetnika. Specijalizovao se za rad u kamenu.

Tokom svoje bogate karijere realizovao je više od hiljadu materijalizovanih dela, od kojih je preko pedeset nagrađeno. Učestvovao je na više od dvadeset umetničkih kolonija. Njegova umetnost trajno je utkana u kulturni i duhovni prostor Srbije.

Među njegovim značajnim delima izdvajaju se: Spomenik ratnicima i žrtvama u ratovima 1912–1918. godine u Kruševcu; Kapija porte crkve Sv. Trojice u Trsteniku; Spomenik Banu Milosavljeviću (Banja Luka, 2003); Spomenik poginulim borcima i žrtvama u Otadžbinskom ratu (Zvornik, 2004); Spomenik ratnicima i žrtvama Tuzlanske regije (Karakaj, 2005); Spomenik kralju Aleksandru Karađorđeviću (Deronić, 2006); Spomen-obeležje Arseniju Čarnojeviću (Pečuj, Mađarska, 2006); Spomenik Petru Kočiću (Beograd i Stričići, 2007); Spomenik Sv. monahu Teodosiju (manastir Rujan); Spomenik Svetom kralju Tvrtku Kotromaniću (Herceg Novi); Spomenik Kneginji Milici (Trstenik, 2016); Spomenik Draganu Nikoliću (Vrnjačka Banja, 2017); skulpture „Časna trpeza“ (manastir Dobrun), „Torzo“ (Dugo Selo), „Četvoroknjižje“ (Banja Luka), „Naćve“ (Bela Voda) i skulptura Patrijarha Germana (Velika Drenova).

Izlagao je u zemlji i inostranstvu: Salon nacija u Parizu, Bijenale mladih u Rijeci, Majski salon i Oktobarski salon u Beogradu, Međunarodni bijenale minijature u Gornjem Milanovcu. Imao je dve samostalne izložbe u Trsteniku i jednu u Vrnjačkoj Banji, a učestvovao je i na grupnim izložbama u više od 35 gradova.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima su: Nagrada za skulpturu na izložbi „Susreti mladih stvaralaca“ (Novi Beograd), Nagrada ULUS-a za rešenje spomen-obeležja Đorđu Stanojeviću (Beograd), Nagrada ULUPUDS-a za likovnu delatnost, Nagrada ULUPUDS-a za društvenu delatnost i Prva nagrada za skulpturu na Majskom salonu u Beogradu.

Svojim radom, znanjem i plemenitošću oblikovao je generacije mladih umetnika i ostavio dubok i trajan trag u srpskoj kulturi. Živeo je i radio u Beogradu.

Kurir.rs